JEŽEVA KUĆICA - podela uloga

**Sanja** Pet Mar 18, 2011 10:56 am

MILAN

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi.
Često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

VELJA
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:

JOVANA
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".

IVANA
U pismu piše:

TINA
"Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"

MILAN
Jež se veseli:

ĐOLE

– Na gozbu,

MILAN

veli,

ĐOLE
tu šale nema, hajd da se sprema.

BOŽICA
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.

ĐOLE
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

**Sanja** Pet Mar 18, 2011 11:02 am

IVANA

Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.

VELJA
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:

ĐOLE
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!

MILAN
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

BOŽICA:

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.

VELJKO
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž'te se, ptice, počinje lov!

JOVANA:

Ježić se diže, njuškicu briše.

ĐOLE:
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.

TINA
-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?

MILAN:
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:

ĐOLE
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!

TINA
-Ostani kume,

IVANA

lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' jež tvrdoglav, osta pri svom

ĐOLE
- Draži je meni moj skromni dom!

VELJKO
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:

ĐOLE
- Kućico moja, najljepši raju!

**Sanja** Pet Mar 18, 2011 11:05 am

BOŽA

Ostade lija, misli se:

TINA
– Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježi tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

MILAN

Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.

ACA
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?

TINA
- Idem da doznam –

MILAN
lija sve duva -

TINA
zašto jež kuću toliko čuva.

ACA
-Eh, kuća! Trice!

JOKA
– veli vuk zao.

ACA
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

**Sanja** Pet Mar 18, 2011 11:08 am

VELJA

Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.

DANI

- Sumnjiva žurba

VELJA

– medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?

ACA i TINA
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.

DANI
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' ću je svakom!

VELJA
govori medo na jelo lakom.
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

IVANA:
Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.

NEVENA
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!

JOKA
- Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:

ACA
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!

NEVENA
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa- budalu!